Direkt zum Inhalt
Ellen Semen Menu

METAFORE SMISLA

Autor: Eugen Borkovsky am - Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
subota / sabato, 17. III. 2018. u 19.00 h

Ellen Semen:
METAFORE SMISLA
samostalna izložba

otvorenje / apertura:
Gradska galerija Fonticus Grožnjan, subota / sabato, 17. III. 2018. u 19.00 h

Tko od nas nema neku ilustraciju ili čak original slikarski izvedenih žanr scena iz prošlog ili pretprošlog stoljeća? Ili sliku/reprodukciju koja prikazuje pejzaž, konja koji nosi sreću, nekog sveca ili barem ilustraciju na kalendaru? Iz sličnog asortimana Ellen Semen na svjetlo dana izvlači radove/scene koje ju izazivaju na intervencije. Umjetnica inicijalne motive pronalazi u povijesnim radovima, katalozima poznatih austrijskih slikara XIX. stoljeća, (Ferdinand Georg Waldmüller, Peter Fendi, Friedrich August von Kaulbach, Leopold Kupelwieser, Josef Danhauser…), koji su utjecali na ondašnje likovno oblikovanje u Beču, ali i Zagrebu (Waldmüller: Portret biskupa M. Vrhovca, 1814. i J. J. Strossmayera, 1864). Idilične atmosfere originala ostaju prisutne iako im autorica mijenja smisao. Tako, primjerice, slikarski izvedena, žanrovski obilježena slika krajolika ili grupe osoba, nama se predstavlja s novim, izmijenjenim detaljima. Ponekad su to predmeti koji označuju suvremenost, a ponekad oblikovno iznenađujuće osobe s mutiranim karakteristikama tijela. Umjetnica se ovim elementima poigrava, a time, sebi i nama, priređuje iznenađenja.
Iskustvo povijesti ogleda se u uporabi predloška kao podloge, a spontanost u intervencijama i kombinacijama motiva. Autorica naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije vezane uz memoriju i likovno doraslog oblikovanja/preoblikovanja. Provokaciju detektiramo elementima kojima autorica dosjetljivo, ponekad cinično intervenira uklapanjem, kolažiranjem ili slikarskim načinom prevodi u recentni artefakt.
Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Pregledavajući postav, pitamo se kada, gdje, zašto i kako se dogodilo. U asortimanu pronalazimo portretne prikaze aktera. Neke nalazimo uronjene u pejzaž ili interijer. Za razliku od povijesnog, ovo umjetničko re/dokumentiranje evocira neponovljivost živog vremena. Njeni radovi nude miješanje prošlih i recentnih trenutka a usput propituju tipski status motiva, umjetnika i vremena. Ove kombinacije predmeta/osoba koje nose karakteristike različitih vremena, na istom se platnu ili papiru pojavljuju izazivajući nedoumicu promatraču. Slike pred nama izazivaju zanimanje u prvom „čitanju“. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem. Komunikacija s promatračem ostvarena je na više razina: promatrača i pojedinog, rada kao dijela niza ili razlikovanja povijesnog od recentnog detalja, intervencije. Tako ovaj ciklus ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej.
Ellen Semen prepušta se instinktu u velikoj mjeri. Njeno znakovlje kompilirano je u rasponu od općerazumljivog do sasvim osobnog. Tu nalazimo ženski portret s motornom pilom umjesto lutnje, starca koji, možda erotski, maltretira Petra Pana, druženje ljudi i začudnih bića u šumskoj idili… Asortiman se nastavlja potonućem broda s elitnim putnicima bez svijesti o tragediji koja počinje. Tu je brižna baka koja pokušava educirati genetski modificiranog potomka. Reciklirajući povijesno umjetnica svjedoči tijeku. Tijek možemo povezati sa sumnjom. Sumnja je oznaka promjenjivosti jer, dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Nižući kolorirane oblike realnih i nadrealnih tijela, poštujući sumnju, istražuje ambivalentnost motiva. Radovi izazivaju uznemirujući doživljaj. Okruženi smo prostorima slika na kojima nalazimo halucinatorne kombinacije. Na putu od dosjetke ka značenju, pomiču zanimanje ka semiotičkom propitivanju. Percepcija ovog ciklusa olakšana je humorom. On nas odvraća od ideje kaosa ka određujućem doživljaju okruženja. Ova impresija pomiješana s radošću oblikovanja dovodi nas do nadrealnog. Suvremena praksa umjesto isključivo estetskog poštuje instinktivno. Naglasak je na igri, a ne na pravilu. Tu možemo locirati ovu kolekciju.
Zbunjujući likovi i predmeti, neobični odnosi, traže od nas, navikle na jednostavne poruke mega-plakata i reklama, napor očitavanja. Postaje jasno da nas autorica želi obasuti propitivanjima o stanju povijesnog trenutka. Prošlost nameće tragove. Ellen Semen kao da protestira. Dramatična se promjena diskursa zapadne civilizacije događa običnim ljudima koje je kriza odmakla od dosadašnjeg načina života. Sumnja se iskazuje: uviđamo da su političari u službi neoliberalnog kapitalističkog sistema i vjerskih udruga. Prešućuje se da se demokracija rodila u robovlasničkom društvu. Socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama i vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija. Ideja gomilanja materijalnih dobara koja označuju komfor gubi dah. Za to vrijeme fizičari i filozofi, fraktalima, bozonima i spoznajama redefiniraju realnost. Oni ne mijenjaju svijet revolucijom, ali mijenjaju doživljaj okoline. Jer, univerzum više u našim shvaćanjima ne funkcionira kao mašina (Newton), već kao polja energija koje se pojavljuju u različitim vidovima. Čovjek, osoba više nije kemijska reakcija, već energetski naboj. Umjetnica nudi odsjaje arhetipskih situacija uz svijest o suvremenosti.
Ellen Semen ne prepušta slučajnosti građenje oblika. Ona radi uz svijest da svaka promjena bilo kojeg elementa izaziva promjenu cijelog sustava. Neki od radova izazivaju nelagodu ili strah. To je intenzivan i neugodan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna. Ovime umjetnica proziva suvremenost u kojoj se strah i nesigurnost tendenciozno proizvodi kako bi ljude natjerala na poslušnost. Umjetnica upozorava da, ukoliko ne živimo puninu trenutka, živimo u iluziji koja se manifestira kao strahovanje. Likovna i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment bez obzira radi li se o monologu ili ponuđenom dijalogu. Dvojba o dokumentarnom i/ili umjetničkom statusu ovih radova izlišna je poput pitanja o njihovoj svrsi: pripadaju li u obiteljski album, novinarsku reportažu ili galerijski postav. Treba li ih promatrati na zidu galerije ili na stranicama foto-albuma?
Ove intervencije sugeriraju propitivanje mnoštva informacija kojima smo obasuti i koje moramo percipirati bez obzira na njihovu neprihvatljivost za naše poimanje. S plakata, iz novina, iz TV-a ili kompjutera bombardirani smo slikom koju ne želimo vidjeti. Prag tolerancije spušta se i više nas ne šokira raskomadano ljudsko tijelo. Snižavanje praga tolerancije nije pridonijelo našoj senzibilnosti, već čini suprotno, gasi našu emocionalnu osjetljivost. To utječe na međuljudsku komunikaciju koja postaje sve formalnija i prikriva prave dojmove i osjećaje.
Autorica također propituje ideju gledanja, viđenja. Odnos mogućeg i bajkovitog umjetnica prelazi s lakoćom. Ona je čas u realnosti, čas u vremeplovu. Intervencije na djelo već izvedeno u prošlosti postaje umjetnička akcija rezultiravši artefaktom koji postaje umjetničkim predmetom u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju cjelina. Ovdje je stari rad oslobođen herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Memorijski tragovi uz suvremene predmete/situacije podignuti su na apsolutnu razinu i postaju razumljivi kao znak. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su tvorcu koji nije Bog, već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje način percepcije. Bog izvan nas je umro. Tako postajemo u isto vrijeme sanjači, buntovnici i kreatori. Ovaj niz radova govori upravo o tome. Kako se ne zaljubiti u ove metaforične konflikte smisla?
Eugen Borkovsky, III. 2018.

Ellen Semen rođena je 1971. godine u Hamburgu, Njemačka. Od 1993. do 2001. studirala na Staatliche Akademie der Bildenden Künste Stuttgart. Od 1993. do 1999. studirala slikarstvo kod profesora Petera Chevaliera. Od 1999. do 2001. studirala Umjetnost i Intermedijalno oblikovanje kod profesora Sotoriusa Michoua. Godine 1999. dobila Akademiepreis od Kunstakademie Stuttgart za slikarstvo i stipendiju za Marseille, Deutsch-Französisches-Jugendwerk. Godine 1998. dobila stipendiju za Moskvu, Künstlerwege e.V. Živi i radi u Beču, Austrija i u Vrsaru, Hrvatska.
Adresse:
Braunhirschengasse 24/14, 1150 Wien, Austria; moby: 00436764752770, e-mail: ellen@semen.de, http://www.ellen-semen.de

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2018 GRISIGNANA Cittá degli artisti